Herci i televizori

Koliko je brz vaš TV? Koji TV je najbolji za sport, koji za filmove? Koliko je Hz dovoljno za ugodno gledanje…? Odgovore na ova, ali i još mnoga druga pitanja potražite u ovom članku.

Mjera brzine LED LCD televizora više nisu milisekunde (ms) – njih malo tko uopće i deklarira. Upoznajte gospodina Herca, i zavrzlame koje je napravio u svijetu televizora…

Sveprisutna Wikipedia za Hz kaže sljedeće:

"Herc (znak: Hz) mjerna je jedinica za frekvenciju u Međunarodnom sustavu (SI) i ubraja se u izvedene jedinice SI. Definira se kao jedan ciklus periodične pojave u sekundi:

1 Hz = 1 s−1 "

A mogli su samo napisati da je Hz broj ponavljanja u sekundi. Primjerice, ako vas netko pljusne dva puta u sekundi, pljuska vas učestalošću od dva Hz.

Herci i televizori

U svijetu televizora Herce pamtimo oduvijek, vezani su uz struju i CRT tehnologiju. Naša struja je izmjenična, titra frekvencijom od 50 Hz pa su i stari katodni CRT televizori titrali, tj. osvježavali sliku tom učestalošću; dakle, slika se osvježi 50 puta u jednoj sekundi.

Ovdje je bitno napomenuti, da svi video zapisi koje danas gledamo, od dnevnika do DVD-a i Blu-raya su snimljeni s 24 sličice u sekundi (dalje FPS, Frames Per Second), što se onda ubrza na 25 FPS da bude prikladno za PAL signal.

 

Dakle, stari CRT TV i plazme su zapravo svako drugo osvježenje ekrana prikazali novu sličicu, tj. kadar filma.

Prvi napredak je napravljen ubrzanjem osvježenja na 100 Hz (da slika ne titra na CRT tehnologiji), to je Grundig prvi napravio prije 15-ak godina, no sam video sadržaj se i dalje vrtio na 25 FPS-a, svako četvrto osvježenje ekrana je donosilo novu sličicu.

Sljedeća velika stvar se dogodila 2003. kad je Philips predstavio PixelPlus tehnologiju, koja je uz ostalo donijela revolucionarni interpolacijski procesor. Sada je TV prikazivao filmove u 50 FPS-a, čime su dobili znatno glađe pokrete i fluidnost kao u stvarnom životu. Kako? TV ima interpolacijski procesor, koji između dva originalna kadra izračuna novi i ubaci ga unutra. U realnom vremenu, naravno. 

To je i danas relativno skup procesor, ali stvar funkcionira. Naravno ne može raditi savršeno – TV pretpostavlja kako bi taj kadar trebao izgledati, manje ili više uspješno. Stoga su ponekad vidljive greške, dvostruke slike i slični neželjeni artefakti – to do danas nije u potpunosti otklonjeno, ali je svedeno na najmanju moguću mjeru.

LCD tehnologija radi drugačije od CRT-a, i zapravo niti ne osvježava sliku ako je statična. Dakle, gledate li fotografiju ona je stalno ista, LCD TV ne radi ništa; počinje osvježavati sliku tek kad se ona mora promijeniti. A to je stalno kod gledanja video signala.

Need for Speed – LCD tehnologija i Hz

LCD tehnologija ima problema s brzinom odziva, kojeg na monitorima mjerimo milisekundama (ms, manje je bolje), na televizorima – netočno – mjerimo s Hz (više je bolje). Zbog tromosti LCD zaslona slika u pokretu može biti mutna, ostavljati tamne sjene i slično.

Postoji više načina da se to eliminira. Prvi je overdrive tehnologija, koju danas koristi svaki LCD TV i nema je potrebe objašnjavati.

Drugi je ubrzanje panela sa standardnih 50 Hz na 100 Hz uz interpolacijski procesor. Pokušalo se i sa Sonyem Z5500 koji je vrtio pravih 200 Hz osvježenja na LCD panelu, no pokazalo se da to ne donosi praktične koristi. Bolje je rješenje upravljanje pozadinskim osvjetljenjem i/ili umetanje crnog zaslona između kadrova.

Naime, zbog prirode ljudskog oka LCD zaslon se prividno znatno ubrza ako pozadinsko osvjetljenje treperi određenim ritmom, jer tako "čisti" sliku koju vidimo od zaostalih slika u našem oku.

Inflacija Hz-a

Tipično, s vremenom je počela utrka u što većem broju Hz-a. Ne pravih, koji su i dalje za sve bolje televizore 100 Hz, nego virtualnih koji bi trebali donijeti bolju predodžbu o brzini rada pojedinog televizora.

Samsung, Sony, Philips Panasonic i LG uvode novi, poboljšani način mjerenja brzine odziva, kojeg zovu Clear Motion Rate, Perfect Motion Rate i Motion Claritiy Indeks.

Ideja je sljedeća, i zvuči razumno: kombinacija novih LCD panela, procesora slike (čipseta) i pozadinskog osvjetljenja daje u praksi brže vrijeme odziva nego starije generacije LCD televizora, pa je red da se to na neki način vidi i u specifikacijama. 

Tako danas imamo jeftinije televizore s realnih 50 Hz osvježenja i bez interpolacijskog procesora, koji deklariraju CMR 100 Hz, MCI 100 Hz itd, a s druge strane ljestvice top modeli su stigli do 800, 1000, 1200 Hz.

Koliko brzo je dovoljno brzo?

Ok, pogledajmo što nam koja oznaka donosi u praksi.

50 Hz – osnovni modeli, bez ikakvih tehnologija za ubrzanje odziva. Ok su su za gledanje statičnih filmova i sadržaja bez mnogo pokretnih scena i kadrova. Danas ih je sve manji broj

100 Hz CMR (MCI, PMR…): noviji, nešto brži LED LCD paneli, rijetki modeloi imaju upravljanje pozadinskim osvjetljenjem

200 Hz CMR (MCI, PMR…):: Sa ili bez interpolacijskog procesora, ali uvijek s upravljanjem pozadinskog osvjetljenja. Ti televizori su zamjetno brži, ali i dalje nisu savršeni za gledanje sporta ili brzih akcijskih filmova

400 Hz CMR (MCI, PMR…): Ta brojka jamči postojanje interpolacijskog procesora, uz upravljanje pozadinskim osvjetljenjem. U praksi, to su već vrlo brzi uređaji sposobni za kvalitetno prikazivanje bilo kojeg sadržaja. Interpolacijski procesor možete isključiti ako vam ne odgovara njegov rad (tzv. efekt sapunice)

600 ili više Hz CMR (MCI, PMR…): Praksa je pokazala da su ti televizori po vremenu odziva usporedivi s plazmama i CRT televizorima. Većina korisnika neće vidjeti razliku između deklariranih 600 Hz ili 1200 Hz CMR-a. IU za ovaj parametar vrijedi, srednja klasa televizora je best buy kupnja.